Rasprava licnost-situacija

1
Rasprava licnost-situacija Mischelova kritika
crta licnosti Mischel (Personality and
Assessment, 1968) -ponašanje je više situacijski
specificno nego kros-situacijski opcenito - mjere
crta licnosti nisu posebno korisne u predikciji
ponašanja. -korelacije izmedu mjera crta licnosti
i specificnog ponašanja u nekoj specificnoj
situaciji opcenito su niske i rijetko prelaze
0.30. -korelacije izmedu indikatora iste vrste
ponašanja (npr. indikatora prijateljskog
ponašanja) takoder su vrlo niske. -crte licnosti
postoje samo u glavama procjenjivaca.
2

• Osnovne karakteristike situacionizma
• Ponašanje je situacijski specificno, a ne
  kros-situacijski konzistentno.
• Individualne razlike unutar situacije mogu se
  primarno pripisati pogrešci mjerenja, a ne
  širokim internalnim dispozicijama (crtama).
• Opaženi uzorci reagiranja mogu se kauzalno
  povezati s podražajima prisutnim u situaciji.
• Najprikladnija metoda za istraživanje takvih
  veza podražaj-odgovor je eksperiment.

3
Prediciting some of the people some of the time
Bem i Allen (1974) - U tradicionalnom
istraživanju licnosti istraživac podrazumijeva da
su ispitivane crte jednako relevantne za sve
ispitanike ta pretpostavka može biti
kriva. -znacajne i visoke korelacije izmedu
ponašanja i crte mogle bi se ocekivati samo kod
onih osoba kojima je ta crta posebno relevantna.
-uz konvencionalne mjere crta licnosti koristi
se i procjena dosljednosti ponašanja s obzirom na
ispitivane crte. Oni koji smatraju da je njihovo
ponašanje dosljedno s obzirom na neku crtu (bez
obzira na ukupan rezultat na toj crti) jesu osobe
kojima je ta crta posebno važna. Samo se za te
osobe pretpostavlja dobra predikcija ponašanja na
osnovi izmjerenih crta licnosti.
4
Tablica 1. Korelacije medu procjenjivacima
Kenrick i Stringfield (1980)
5

• Potraga za moderatorima
• -odnos izmedu dvije varijable moderiran je ili je
  pod utjecajem neke trece varijable
• Moderatori specificni za osobu - podrazumijeva se
  da utjecu na odnos izmedu varijable A i B za sve
  crte. Osnovna je logika da su neki ljudi (oni
  koji imaju visoki skor na moderatorskoj varijabli
  C) jednostavno prediktabilniji nego oni koji
  imaju niski skor na toj varijabli.
• Moderatori specificni za crtu - temelje se na
  logici da su neki ljudi prediktabilniji nego
  drugi, ali samo za neke crte.

6
Slika 1. Moderatorski efekt trece varijable na
odnos izmedu nezavisne i zavisne varijable
7

• Baumeister i Tice (1988 1989) moderatore
  specificne za crtu nazivaju metacrtama
  (metatraits). Metacrta je crta posjedovanja
  odnosno neposjedovanja odredene crte.
• -kao indeks posjedovanja odnosno neposjedovanja
  odredene crte može koristiti varijabilitet
  odgovora pojedinca na cesticama koje mjere
  odredenu crtu. Visoka varijabilnost u odgovorima,
  bez obzira na ukupan skor, govori o
  neposjedovanju odredene crte, dok niska
  varijabilnost govori o pojedovanju odredene crte.
  
• Ostali moderatori specificni za crtu
• Važnost crte
• Jedinstvenost (Koliko ste na toj crti slicni s
  drugim ljudima? Zuckerman i suradnici, 1991),
• Opažljivost (Koliko su za vas opažljive
  manifestacije ove crte? Kenrick i Stringfield,
  1980).

8

• Nedostaci
• Procjene samokonzistencije (npr. u istraživanju
  Kenricka i Stringfielda) pomiješane su s
  procjenama ekstremnosti, odnosno sa stupnjem u
  kojem neka osoba procjenjuje da je odredena
  osobina za njega karakteristicna.
• Istraživaci u tradiciji Bema i Allena ne pružaju
  nikakvo objašnjenje zbog cega bi se moglo
  ocekivati da procjene konzistencije omogucavaju
  poboljšanje predikcije za neke, ali ne i za neke
  druge crte.
• Nedovoljna pouzdanosti i valjanosti takvih mjera.
• Neka istraživanja nisu našla nikakvu povezanost
  izmedu razlicitih indikatora samoprocjenjene
  konzistencije i stvarne konzistencije izmedu crte
  i ponašanja (Chaplin i Goldberg, 1985).
• Vecina navedenih problema i nepostojanje jasnog
  odgovora na problem moderatora proizlazi iz
  cinjenice da je pristup kojeg su koristili Bem i
  Allen u osnovi aterorijski.

9

• Moderatorske varijable koje imaju teorijsku
  važnost za problem interakcije izmedu osobe i
  situacije, te za kros-situacijsku konzistenciju
• self-monitoring (Snyder, 1979, 1987),
• svijest o sebi (Scheier, 1980),
• socijalna poželjnost (Crowne i Marlowe, 1964).
• Odredena obilježja situacija takoder mogu
  funkcionirati kao moderatorske varijable i
  utjecati na vezu izmedu crte i ponašanja (Snyder
  i Ickes, 1985). U tzv. snažnim situacijama, u
  kojima je ponašanje pojedinca snažno ograniceno
  pravilima sistematska veza izmedu crte i
  ponašanje je manje vjerojatna nego u tzv. slabim
  situacijama koje ne sadrže striktna pravila
  ponašanja.

10
Agregiranje ponašanja Epstein (1979) smatra da ce
se konzistencija izmedu crte i ponašanja znatno
povecati ako se pri mjerenju ponašanja ponašamo
isto kao i kod mjerenja crta, odnosno ako
koristimo princip agregacije. Skorovi crta
licnosti adekvatno ne predvidaju jedno,
pojedinacno ponašanje, nego konzistentne trendove
u ponašanju kroz razlicite situacije tijekom
vremena.
11
Tablica 2. Koeficijenti generalizabilnosti
dominantnog i zavisnog ponašanja kod predškolske
djece (Moskowitz, 1982)
KONSTRUKT I NJEGOVE KOMPONENTE BROJ TJEDANA BROJ TJEDANA
KONSTRUKT I NJEGOVE KOMPONENTE 1 8
DOMINANTNOST Premještanje Naredivanje Predlaganje Zapovijedanje Prijetnja 0.34 0.23 0.24 0.08 0.10 0.00 0.76 0.70 0.71 0.40 0.47 0.00
ZAVISNOST Bliskost Dodir Traženje pomoci Traženje prepoznavanja Traženje nadzora 0.07 0.16 0.14 0.07 0.06 0.02 0.38 0.60 0.23 0.36 0.36 0.14
p lt 0.001 p lt 0.01 plt 0.05
12
Fleeson (2001)
13
(No Transcript)
14
(No Transcript)
15
Diener i Larsen (1984) krossituacijska
dosljednost jako ovisi o ispitivanom konstruktu
16

• Procedura agregiranja može se primijeniti na
  razlicite jedinice analize (Epstein, 1980)
• Agregiranje ispitanika
• Agregiranje podražaja ili podražajnih situacija
• Agregacija kroz vrijeme
• Agregacija razlicitih nacina mjerenja

17
Nedostaci 1. agregiranjem se samo premošcuje a
ne rješava problem kros-situacijske
konzistencije. Kada istraživaci agregiraju
ponašanja kroz razlicite situacije, oni više ne
mogu predvidjeti neko specificno ponašanje u
specificnoj situaciji (Mischel i Peake, 1982). 2.
razlog zbog cega mjere crta licnosti bolje
prediciraju agregirani kriterij nego neko
pojedinacno ponašanje je u tome što za agregirane
kriterije postoji veca vjerojatnost da ukljucuje
najmanje jedan prediktabilan aspekt (Monson i
sur., 1982).
18

• Cetiri tipa agregacije (Epstein, 1990)
• Agregacija ispitanika njome se eliminira efekt
  individualnih razlika, odnosno jedinstvenih
  karakteristika ispitanika (postiže se npr.
  izborom slucajnog uzorka iz populacije).
• Agregacija podražaja ili podražajnih situacija
  smanjuje pogrešku mjerenja koju možemo pripisati
  specificnim obilježjima nekog podražaja ili
  podražajne situacije.
• Agregacija kroz vrijeme ponavljanje iste mjere
  tijekom razlicitih vremenskih tocaka. Time se
  smanjuje pogreška mjerenja koja je moguca u
  svakom pojedinacnom mjerenju, uzrokovana npr.
  bucnom prostorijom ili lošim raspoloženjem
  eksperimentatora.
• Agregiranje razlicitih nacina mjerenja smanjuje
  varijancu metode poništavajuci jedinstvene i
  specificne efekte pojedine mjere.

19
Buss i Craik (1980) - act frequency approach
(pristup usmjeren na cestinu ponašajnih
akata) -cestina kojom osoba manifestira odredeni
ponašajni akt povezan s odredenom crtom tijekom
odredenog vremena osnova je da na tu osobu možemo
primijeniti ime te crte, -dispozicijske oznake su
sumarne tvrdnje o ponašanju do odredenog
trenutka, -ponašanja akti su tretirani kao
osnovne jedinice koje reprezentiraju pojedinu
crtu licnosti, -kategorija odredene crte sastoji
se od veceg broja ponašajnih akata od kojih su
neki bolji (tipicniji), a neki lošiji (manje
tipicni) clanovi kategorije, -što su dvije
kategorije slicnije, veca je proporcija
ponašajnih akata koji su im zajednicki.
20

• Rezultati istraživanja
• trendovi u ponašanju koji su opisani višestrukim
  kriterijima mogu se bolje predvidjeti standardnim
  mjerama licnosti nego pojedinacni akti ponašanja.
• tipicnost akata koji reprezentiraju odredenu
  dispozicijsku kategoriju odreduje uspješnost
  predikcije.

21

• Procjene drugih
• samoprocjene su manje sklone idiosinkraticnim
  iskrivljavanjima nego što se to to cesto misli,
  bar kada se radi o konvergenciji s procjenama
  drugih poznatih osoba,
• korištenje drugih osoba kao izvora informacija
  valjana je metoda za ispitivanje individualnih
  razlika, i može se koristiti ili s ciljem
  provjere tocnosti samoprocjena ili s ciljem
  njihove zamjene u situacijama koje su posebno
  osjetljive na socijalnu poželjnost.