Genetika licnosti

1
Genetika licnosti
2
Genetika ponašanja (bihevioralna genetika) -
nastoji opažene razlike izmedu pojedinaca
pripisati genetskim i okolinskim
izvorima. Koeficijent heritabilnosti (h2) - broj
koji nam pokazuje procjenu stupnja poligenskog
utjecaja na odredenu crtu. On je jednak omjeru
Vg/Vp, pri cemu je Vg genetska varijanca izazvana
nasljedivanjem razlicitih genetskih varijacija, a
Vp je fenotipska varijanca (opaženo obilježje ili
opažena varijacija) odnosi se na pojedino
obilježje unutar odredene populacije u odredeno
vrijeme. Dva tipa okolinskih efekata, zajednicka
i nezajednicka okolina zajednicku cine svi
okolinski utjecaji koji pojedince cine slicnima
(npr. ista socijalna klasa), dok se specificna
okolinska komponenta odnosi na utjecaje koji
imaju jedinstvene efekte na svakog pojedinca
(npr. red rodenja).
3
(No Transcript)
4
(No Transcript)
5
(No Transcript)
6
(No Transcript)
7
(No Transcript)
8
Molekula DNA
9
Replikacija DNA
10

11
(No Transcript)
12
Metode bihevioralne genetike - studije blizanaca
i studije usvojene djece. Studije blizanaca -
usporedivanje jednojajcanih (monozigotnih) i
dvojajcanih (dizigotnih) blizanaca monozigotni
blizanci su duplo više genetski slicni nego
dizigotni pretpostavka je da su okoline
monozigotnih blizanaca jednako slicne kao i kod
dizigotnih. Studije usvojene djece usvojena
djeca genetski su slicnija svojim biološkim
roditeljima, a po okolinskim efektima roditeljima
koji su ih usvojili. Kombinacija studije
blizanaca i usvojene djece Istraživanja na
usvojenim osobama pokazuju da je genetski
doprinos manji nego istraživanja zasnovana na
mono i dizigotnim blizancima efekt neaditivne
genetske varijance (dominacija i epistaza),
uparivanja po slicnosti, nejednak utjecaj okoline.
13

• Poligenski utjecaji genetski utjecaji na
  složena obilježja kao što su licnost,
  temperament, sposobnosti i sl. ukljucuju veci
  broj gena od kojih svaki ima mali efekt.
• Selekcijska istraživanja na miševima i štakorima
  - karakteristike temperamenta kao što je npr.
  emocionalnost pokazuju sporo ali kontinuirano
  povecanje nakon veceg broja selekcioniranih
  generacija, što pokazuje da je u takve
  karakteristike ponašanja ukljucen veci broj gena.
• Do danas nije pronadena evidencija o glavnom
  doprinosu jednog gena nekom od tih obilježja.
• Nisu pronadene kromosomske veze o jednom ili
  glavnom genetskom efektu.
• Suvremena istraživanja na podrucju gentike
  biljaka pružaju vrlo jaku evidenciju da su
  kompleksne karaktersitike tipicno pod utjecajem
  veceg broja gena.

14
(No Transcript)
15

• Zakljucci
• Gotovo sve crte licnosti pokazuju umjerenu
  heritabilnost,
• Varijanca okoline je takoder važna, medutim,
  gotovo iskljucivo ona koju nazivamo nezajednicka
  okolinska varijanca.

16

• Zakljucci
• Procjene vršnjaka pokazuju gotovo jednak genetski
  utjecaj kao i samoprocjene,
• Uglavnom su isti genetski faktori ukljuceni i u
  samoprocjene i u procjene vršnjaka

17
(No Transcript)
18
(No Transcript)
19
(No Transcript)
20
(No Transcript)
21

• Ostali nalazi
• Genetski faktori djeluju i na situacijske
  promjene u ponašanju,
• Genetski faktori doprinose promjenama i
  kontinuitetu licnosti
• Okolinske mjere koje se koriste u psihologijskim
  istraživanjima takoder su pod genetskim utjecajem

22
(No Transcript)
23
Ljudski spermij
24

• Nalazi za dodirna podrucja socijalne psihologije
  i psihologije licnosti
• Veze
• Postoji snažan genetski utjecaj na razlicite
  aspekte veza, i to ne samo izmedu roditelja i
  djece, nego i izmedu brace/sestara i prijatelja.
• Genetski faktori nisu ukljuceni u tip romaticne
  veze (sa stajališta DNA ljubav je slijepa).
• Rana istraživanja seksualne orijentacije na
  muškim homoseksualcima nalazila su cak 100
  slaganja za identicne i oko 15 za dvojajcane
  blizance (Kallmann, 1952). Novija istraživanja na
  blizancima nalaze umjerenije slaganje od 52 i
  22, te 22 za genetski nepovezanu, ali bracu po
  usvojenju (Bailey i Pillard, 1991). Slicni
  rezultati dobivaju se i kod žena (Bailey i sur.,
  1993).

25
(No Transcript)
26
Samopoštovanje Istraživanja etiologije
samopoštovanja bila su jako usmjerena na
obiteljske faktore (Harter, 1983), a uopce nisu
bila usmjerena i na genetske faktore. Suvremena
istraživanja na blizancima i usvojenoj djeci koja
se zasnivaju na procjenama nastavnika i roditelja
djece u srednjem djetinjstvu (Niderhiser i
McGuire, 1994), te na procjenama nastavnika,
roditelja i samoprocjenama u adolescenciji
(McGuire i sur., 1994) pokazuju umjeren genetski
utjecaj na samopoštovanje, te nikakav utjecaj
zajednickih okolinskih faktora. Stavovi Genetski
faktori snažno doprinose individualnim
varijacijama u stavovima. Npr. jedna od kljucnih
dimenzija stavova, tradicionalizam 50 je pod
utjecajem genetskih faktora, a 15 pod utjecajem
zajednickih okolinskih faktora (Eaves i sur.,
1989).
27
Heritabilniji stavovi manje su osjetljivi na
socijalni utjecaj i važniji su za interpersonalnu
privlacnost (Tesser, 1993). Vokacijski interesi
pod slicnim su utjecajem genetskih faktora kao i
osobine licnosti, a genetski faktori utjecu i na
radne vrijednosti i zadovoljstvo poslom.
28
McGue i Bouchard (1998)
29
(No Transcript)
30
A-genetska varijanca C-zajednicka okolina
E-nezajednicka okolina i varijanca pogreške
31
Genetski utjecaji na poremecaje licnosti
Tablica 3. Rizik za poremecaje licnosti kod
srodnika s mentalnim poremecajima
32
(No Transcript)
33
(No Transcript)
34
Antisocijalni poremecaj licnosti i kriminalno
ponašanje Srodnik prvog stupnja muške osobe koja
ima ovaj poremecaj ima pet puta vecu vjerojatnost
za razvoj istog poremecaja, bez obzira živi li
skupa s njim ili odvojeno. Za srodnike prvog
stupnja ženske osobe s tim poremecajem rizik se
povecava 10 puta. Na upitnicima licnosti koji
mjere simptome antisocijalnog poremecaja licnosti
prosjecne korelacije medu identicnim blizancima
su 0.50, a za dvojajcane 0.22 (Nigg i Goldsmith,
1994). Za ovaj poremecaj licnosti genetski
faktori rastu od adolescencije do odrasle dobi, a
zajednicki okolinski faktori se smanjuju (DiLalla
i Gottesman, 1989).
35
Identifikacija gena U dva zasebna istraživanja
DNA marker (dopamin D-4 receptor, D4DR) bio je
povezan s crtom traženja novosti (Benjamin i
sur., 1996 Ebstein i sur., 1995).
36
(No Transcript)
37
(No Transcript)
38
Centralna dogma molekularne biologije
39
(No Transcript)
40
(No Transcript)
41
Probabilisticko-epigeneticki model razvoja
(Gottlieb, 2000)
42
(No Transcript)
43
(No Transcript)