PRIMJENA%20FOURIEROVIH%20REDOVA%20U%20RJE - PowerPoint PPT Presentation

About This Presentation
Title:

PRIMJENA%20FOURIEROVIH%20REDOVA%20U%20RJE

Description:

Title: PRIMJENA FOURIEROVIH REDOVA U RJE AVANJU PARCIJALNIH DIFERENCIJALNIH JEDNAD BI Author: natasa.nikl Last modified by: natasa.nikl Created Date – PowerPoint PPT presentation

Number of Views:112
Avg rating:3.0/5.0
Slides: 34
Provided by: nata3173
Category:

less

Transcript and Presenter's Notes

Title: PRIMJENA%20FOURIEROVIH%20REDOVA%20U%20RJE


1
PRIMJENA FOURIEROVIH REDOVA U RJEŠAVANJU
PARCIJALNIH DIFERENCIJALNIH JEDNADŽBISeminarski
rad
  • Nataša Nikl
  • Zagreb, svibanj 2011.

2
SADRŽAJ
  • UVOD
  • Fourierovi redovi
  • Parcijalne diferencijalne jednadžbe
  • OPCI DIO
  • Titranje žice
  • Titranje membrane
  • ZAKLJUCAK

3
UVOD-Fourierovi redovi
  • Razvio ih francuski fizicar i matematicar Joseph
    Fourier (1768-1830).
  • Rastavljaju periodnu funkciju na zbroj
    jednostavnih funkcija, sinusa i kosinusa.
  • Najvažniji alat za rješavanje problema koji
    ukljucuju obicne i parcijalne diferencijalne
    jednadžbe.

4
  • Za funkciju f(x) kažemo da je periodna ako je
    definirana za sve realne x i ako postoji neki
    pozitivan broj T takav da je
  • (1)
  • za sve x. Broj T se tada naziva period od f(x).
    Iz izraza (1) proizlazi, da za bilo koji cijeli
    broj n vrijedi
  • za svaki x, tako da je svaki višekratnik nT
    (n?0) od T, takoder period funkcije.
  • Poznati primjeri periodnih funkcija su sinus i
    kosinus funkcije.

5
  • Pretpostavimo da je f(x) periodna funkcija s
    periodom 2p koja se može razviti u
    trigonometrijski red
  • (2)
  • Za pretpostavljenu funkciju f(x) želimo odrediti
    koeficijente a0, an i bn pripadajuceg reda (2).
  • Prvo, kako bismo odredili ao integriramo (2) od
    p do p, pa imamo
  • Nakon što integriramo clan po clan, prvi clan na
    desnoj strani jednak bude 2pa0, dok su ostali
    integrali jednaki nuli, stoga dobivamo
  • (3)
  • što je podrucje ispod krivulje f(x) na intervalu
    od p do p, podijeljeno sa 2p.

6
  • Slicno se odreduju koeficijenti a1, a2Pomnožimo
    izraz (2) s cosmx, gdje je m bilo koji pozitivni
    cijeli broj, te integriranjem od p do p
    dobijemo
  • (4)
  • Integriranjem clan po clan dobijemo
  • m1,2, (5)
  • Na kraju, odredujemo b1, b2,iz izraza (2). Ako
    pomnožimo (2) sa sin mx, gdje je m odredeni
    pozitivni cijeli broj, integriranjem od p do p
    dobijemo
  • (6)
  • Integriranjem clan po clan na kraju dobijemo
  • m1,2,

7
  • Zamjenom n umjesto m, dobijemo tzv. Eulerove
    formule
  • (a)
  • n1,2,.. (b) (7)
  • n1,2, (c)
  • Za periodnu funkciju f(x) sa zadanim periodom 2p
    možemo izracunati koeficijente an i bn te
    formirati trigonometrijski red
  • a0a1 cosxb1 sinxan cosnxbn sinnx
  • Ovaj red se tada naziva Fourierov red funkcije
    f(x), a odgovarajuci koeficijenti dobiveni iz (7)
    nazivaju se Fourierovi koeficijenti funkcije
    f(x).

8
UVOD-Parcijalne diferencijalne jednadžbe
  • Jednadžba koja obuhvaca jednu ili više
    parcijalnih derivacija (nepoznate) funkcije od
    dviju ili više nezavisnih varijabli.
  • Red najvece derivacije predstavlja red jednadžbe.
  • Primjeri nekih važnijih parcijalnih
    diferencijalnih jednadžbi su

9
  • Parcijalna diferencijalna jednadžba je linearna
    ako je prvog stupnja zavisne varijable i njenih
    parcijalnih derivacija.
  • Ako svaki izraz takve jednadžbe sadrži ili
    zavisnu varijablu ili jednu od njezinih
    derivacija, jednadžba je u tom slucaju homogena,
    a u suprotnom slucaju nehomogena.
  • Rješenje parcijalne diferencijalne jednadžbe u
    nekoj domeni R prostora nezavisnih varijabli je
    funkcija koja ima sve parcijalne derivacije koje
    se pojavljuju u jednadžbi i zadovoljavaju
    jednadžbu bilo gdje u domeni R.
  • Ukupan broj rješenja parcijalne diferencijalne
    jednadžbe opcenito je vrlo velik.
  • Jedinstveno rješenje parcijalne diferencijalne
    jednadžbe koje odgovara danom fizikalnom problemu
    bit ce dobiveno upotrebom dodatnih informacija
    koje proizlaze iz fizikalnog problema.

10
  • Na primjer, u nekim slucajevima ce biti zadane
    vrijednosti traženog rješenja na granicama neke
    domene (rubni uvjeti) u drugim slucajevima
    kada je vrijeme t jedna od varijabli, vrijednosti
    rješenja u slucaju kada je t0 biti ce zadane
    (pocetni uvjeti).
  • Ako je obicna diferencijalna jednadžba linearna i
    homogena, znamo da tada iz poznatog rješenja
    možemo superpozicijom dobiti daljnja rješenja.
    Slicno vrijedi i za homogenu linearnu parcijalnu
    diferencijalnu jednadžbu, odnosno vrijedi
    sljedeci teorem
  • Temeljni teorem 1. Ako su u1 i u2 neka rješenja
    linearne homogene parcijalne diferencijalne
    jednadžbe u nekom podrucju, tada je
  • gdje su c1 i c2 konstante, takoder rješenje te
    jednadžbe na tom podrucju.

11
OPCI DIO-Titranje žice
  • Jednodimenzionalna valna jednadžba
  • Prvi važan primjer parcijalne diferencijalne
    jednadžbe bit ce izvod jednadžbe malih poprecnih
    titraja elasticne žice koja je rastegnuta na
    duljinu l i ucvršcena na krajevima.
  • Pretpostavimo da je žica iskrivljena i u jednom
    trenutku, recimo t0, puštena da titra. Problem
    je odrediti titranje žice, tj. naci njeno
    vertikalno odstupanje u(x,t) u nekoj tocki x i u
    nekom vremenu t (slika 1.)

12
  • Slika 1. Titrajuca žica
  • Pretpostavke
  • 1. Masa žice po jedinici dužine je konstanta
    (homogena žica).
  • Žica je savršeno elasticna i ne pruža nikakav
    otpor savijanju.
  • 2. Napetost uzrokovana rastezanjem žice prije
    ucvršcivanja na krajnjim tockama je tako velika
    da se utjecaj gravitacijske sile na žicu može
    zanemariti.
  • 3. Gibanje žice je malo poprecno gibanje u
    vertikalnom smjeru, odnosno, svaka cestica žice
    giba se strogo okomito, te odstupanje i nagib na
    bilo kojoj tocki žice su mali u apsolutnoj
    vrijednosti.

13
  • Kako bismo dobili diferencijalnu jednadžbu
    razmatramo sile koje djeluju na mali dio žice
    (Slika 1.).
  • Kako nema kretanja u horizontalnom smjeru,
    horizontalne komponente napetosti moraju biti
    konstante, pa zakljucujemo
  • (1)
  • T1 i T2 su napetosti na krajnjim tockama P i Q od
    promatranog dijela žice.
  • U vertikalnom smjeru imamo dvije sile -T1cosa i
    T2cosß od T1 i T2 predznak minus se pojavljuje
    jer je komponenta u tocki P usmjerena prema
    dolje. Prema drugom Newtonovom zakonu rezultanta
    tih dviju sila jednaka je
  • Koristeci (1) dobivamo
  • (2)

14
  • tana i tanß su nagibi zavoja žice u x i ?x,
    odnosno
  • i
  • U ovom slucaju moramo pisati parcijalne
    derivacije buduci da u ovisi i o t. Dijeleci (2)
    s ?x dobivamo
  • Ako pretpostavimo da ?x teži nuli, dobivamo
    linearnu homogenu parcijalnu diferencijalnu
    jednadžbu
  • (3)
  • Dobivena jednadžba je takozvana
    jednodimenzionalna valna jednadžba.

15
  • Separacija varijabli (metoda produkta)
  • Titranje elasticne žice, kao što smo vidjeli u
    odlomku prije, može se opisati jednodimenzionalnom
    valnom jednadžbom
  • (1)
  • gdje je u(x,t) otklon žice. Kako je žica
    ucvršcena na krajevima x0 i xl, imamo dva rubna
    uvjeta
  • u(0,t)0, u(l,t)0 za svaki t. (2)
  • Nacin gibanja žice ovisit ce o pocetnom otklonu
    (otklon pri t0) i pocetnoj brzini kretanja
    (brzina pri t0). Oznacavanjem pocetnog otklona s
    f(x) i pocetne brzine s g(x), dobivamo dva
    pocetna uvjeta
  • u(x,0)f(x) (3)
  • (4)

16
  • Korak 1. Koristeci metodu separacije varijabli
    dobit cemo dvije obicne diferencijalne jednadžbe,
    a navedena metoda daje rješenja (1) u obliku
  • u(x,t)F(x)G(t) (5)
  • koja su produkti dviju funkcija, a svaka ovisi
    samo o jednoj varijabli x, odnosno t.
  • (6)
  • i (7)

17
  • Korak 2. Sada cemo odrediti rješenja onih
    jednadžbi koje zadovoljavaju rubne uvjete,tj.
    rješenja F i G iz (6) i (7) tako da uFG
    zadovoljava (2). Stoga, funkcije
    raspisano
  • (n1,2,)
  • su rješenja pocetne jednadžbe (1) koja
    zadovoljavaju zadane rubne uvijete (2). Ove
    funkcije nazivaju se svojstvene ili
    karakteristicne funkcije, a vrijednosti se
    nazivaju svojstvenim ili karakteristicnim
    vrijednostima titrajuce žice. Skup vrijednosti
    ?1, ?2,se naziva spektar.

18
  • Korak 3. Dobivena rješenja jednadžbi bit ce
    sastavljena tako da rezultat bude rješenje
    jednadžbe vala (1), zadovoljavajuci takoder
    zadane pocetne uvjete, stoga promatramo
    beskonacni red
  • (8)
  • Iz gore navedenog reda te iz (3) slijedi da je
  • (9)
  • Da bi jednadžba (8) zadovoljila pocetni uvjet
    (3), koeficijenti Bn moraju biti izabrani tako da
    u(x,0) postane poluperiodno proširenje reda od
    f(x), koji se naziva Fourierov sinusni red od
    f(x)
  • n1,2,.. (10)
  • Slicno, diferenciranjem (8) po t, te koristeci
    uvjet (4) dobivamo

19
  • Kako bi (8) zadovoljila pocetni uvjet (4),
    koeficijent da za t0, postane Fourierov
    sinusni red od g(x).
  • ili, kako je imamo
  • n1,2, (11)
  • Slijedi da je u(x,t) rješenje pocetne jednadžbe
    (1) koje zadovoljava rubne i pocetne uvjete pod
    uvjetom da red (8) konvergira i da konvergiraju
    redovi dobiveni diferenciranjem (8) dvaput (po
    clanovima) s obzirom na x i t te da imaju sume
    i koje su neprekidne.
  • Dakle, rješenje (8) je cisto formalni izraz i tek
    ga trebamo potvrditi. Zbog jednostavnosti
    razmatramo samo slucaj kada je pocetna brzina
    g(x)0. Tada je 0 i izraz (8) se reducira u
    oblik

20
  • , (12)
  • Moguce je sumirati red tj.,napisati ga u konacnoj
    ili zatvorenoj formi, koristeci
  • Stoga, izraz (12) možemo pisati u obliku
  • Gornja dva reda dobivena su zamjenom x ct i x
    ct varijablom x u Fourierovom sinusnom redu (9)
    za f(x) pa je
  • (13)
  • gdje je f neparno periodno proširenje f sa
    periodom 2l.

21
  • Buduci da je f(x) neprekidna na intervalu 0 x
    l i nula u krajnjim tockama, slijedi iz (13) da
    je i u(x,t) neprekidna za sve vrijednosti obiju
    varijabli x i t. Diferenciranjem (13) vidimo da
    je u(x,t) rješenje od (1) ako je f(x) dvostruko
    diferencijabilna na intervalu 0ltxltl i ima
    jednostrane druge derivacije u x0 i xl, koje su
    jednake nuli. Uz ove uvjete u(x,t) je rješenje od
    (1) koje zadovoljava rubne i pocetne uvjete.
  • Ako su f(x) i f(x) samo djelomicno neprekidne
    ili ako jednostrane derivacije nisu nule, tada ce
    za svaki t postojati konacno mnogo vrijednosti od
    x za koje druga derivacija od u na postoji. Osim
    u tim tockama valna jednadžba ce biti
    zadovoljena, a u(x,t) možemo smatrati rješenjem
    problem u širem smislu.

22
  • D'Alembertovo rješenje valne jednadžbe
  • Rješenje (13) možemo odmah dobiti transformacijom
    jednadžbe (1)
  • (1)
  • u prikladan oblik, tocnije uvodeci nove nezavisne
    varijable
  • , (2)
  • Na taj nacin u postaje funkcija od v i z, a
    derivacije u (1) se mogu izraziti u obliku
    derivacija s obzirom na v i z upotrebom lancanog
    pravila. Iz (2) vidimo da je vx1 i zx1, zato

23
  • Primjenom lancanog pravila na desnoj strani
    dobivamo
  • Kako je vx1 i zx1, izraz postaje
  • Druga derivacija u (1) se transformira istom
    procedurom, a rezultat je
  • Ubacivanjem ovih dvaju rezultata u (1) dobivamo
  • (3)
  • Integriranjem ove jednadžbe po z dobijemo
  • gdje je proizvoljna funkcija od v. Integriranjem
    ovog izraza po v dobivamo

24
  • Gdje je proizvoljna funkcija od z.
    Pošto je integral funkcija od v , recimo
    , rješenje u je u obliku
  • .
  • Zbog (2) možemo pisati
  • (4)
  • Ovo je poznato kao d' Alembertovo rješenje valne
    jednadžbe (1).
  • Funkcije i mogu biti odredene iz
    pocetnih uvjeta.

25
TITRANJE MEMBRANE
  • Dvodimenzionalna valna jednadžba
  • Sljedeci važan primjer parcijalnih
    diferencijalnih jednadžbi predstavlja titranje
    membrana. Kao i u slucaju titranja žice, i u ovom
    slucaju moramo postaviti neke važne pretpostavke,
    a one glase
  • Masa membrane po jedinici površine je konstantna
    (homogena membrana). Membrana je savršeno
    elasticna i tako tanka da ne pruža nikakav otpor
    savijanju.
  • Membrana je napeta i ucvršcena duž cijele njene
    granice u ravnini xy. Napetost membrane po
    jedinici duljine T, uzrokovana rastezanjem
    membrane, jednaka je u svim tockama i u svim
    smjerovima te se ne mijenja tijekom titranja.

26
  • 3. Otklon, u(x,y,z), membrane tijekom titranja je
    malen u usporedbi s velicinom membrane, a svi
    kutovi nagiba su maleni.
  • Iako ove pretpostavke ne mogu biti realizirane u
    praksi, mala transverzalna titranja tanke fizicke
    membrane ce zadovoljiti ove pretpostavke sa
    zadovoljavajucom tocnošcu. Da bismo izveli
    diferencijalnu jednadžbu koja opisuje gibanje
    membrane, razmatramo sile koje djeluju na malim
    dijelovima membrane (Slika 1.).

27
Slika 1. Titrajuce membrane.
  • Kako su otklon membrane i nagibi kutova mali,
    stranice isjecka membrane su jednake ?x i ?y.
    Napetost T je sila po jedinici duljine, stoga su
    sile koje djeluju na rubovima isjecka približno
    jednake T?x i T?y . Buduci da je membrana
    savršeno fleksibilna, ove sile su tangente na
    membranu.

28
  • Horizontalne komponente sila dobivene su
    množenjem sila s kosinusom kuta otklona. Kako su
    ti kutovi mali, njihovi kosinusi su približno
    jednaki 1 pa su horizontalne komponente sila na
    suprotnim stranama približno jednake. Tako ce
    gibanje dijelova membrane u horizontalnom smjeru
    biti zanemarivo maleno. Iz ovoga zakljucujemo da
    se membrana giba transverzalno, tj. svaki djelic
    membrane se giba vertikalno.
  • Definiranjem vertikalnih komponenti, njihovih
    rezultanti, opcenito izvodom slicnim kao u
    slucaju titrajuce žice dobije se jednadžba koja
    opisuje gibanje membrani, a ona glasi
  • (1)
  • Jednadžba (1) naziva se dvodimenzionalna valna
    jednadžba.

29
  • Postavljanjem rubnog uvjeta
  • u0 na rubu membrane za sve t 0, (2)
  • te pocetnih uvjeta
  • i (3)
  • (4)
  • slicno kao u slucaju titranja žice, u tri koraka
    dolazi se do rješenja jednadžbe (1).
  • Kako bi se dobilo rješenje koje zadovoljava
    pocetne uvjete (3) i (4), za razliku od titrajuce
    žice kada su se razmatrali jednostruki redovi,
    razmatraju se dvostruki redovi
  • (5)
  • Konacno rješenje pokušavamo dobiti zbrajanjem
    beskonacno mnogo karakteristicnih rješenja.

30
  • Iz gornje jednadžbe i iz jed. (3) dobivamo
  • (6)
  • Ovi redovi se nazivaju dvostruki Fourierovi
    redovi.
  • Ako pretpostavimo da se f(x,y) može razviti u
    takav red, tada dolazimo do opce Eulerove formule
    za Fourierove koeficijente za f (x,y), u
    dvostrukim Fourierovim redovima
  • m1,2,,
  • n1,2,, (7)
  • Deriviranjem izraza (5) po t, i koristeci (4)
    dobivamo
  • (8)

31
  • Ako pretpostavimo da funkcija g(x,y) može biti
    razvijena u dvostruke Fourierove redove, tada
    dobivamo
  • m1,2.., n1,2, (9)
  • Rezultat je takav, da bi jednadžba (5)
    zadovoljila pocetne uvjete, koeficijenti i
    moraju biti izabrani prema izrazima (7) i (9).

32
ZAKLJUCAK
  • Kao što je ranije spomenuto, Fourierov red je
    jedan od najvažnijih alata za rješavanje obicnih
    i parcijalnih diferencijalnih jednadžbi.
  • U ovom radu naglasak je bio pokazati, na
    konkretnim primjerima, primjenu Fourierovog reda
    pri rješavanju parcijalne diferencijalne
    jednadžbe.
  • Detaljno je bio prezentiran primjer titrajuce
    žice koji se inace može opisati
    jednodimenzionalnom valnom jednadžbom, a do cijeg
    rješenja smo došli pomocu Fourierovih redova.
  • Fourierovi redovi nalaze brojne primjene u
    elektroinženjerstvu, vibracijskim analizama,
    akustici, optici, te brojnim drugim mjestima a
    ovim radom pobliže je opisana jedna od spomenutih
    primjena.

33
  • HVALA NA PAŽNJI!
Write a Comment
User Comments (0)
About PowerShow.com